Zlatko je odgovorio

SVETI MARKO ZA SVA VREMENA

U Tivtu

13.01.2009. godine

Ekonomsko finansijska , kako procjenjuju oni koji misle da znaju nešto više o tome, biće kraća ili dugotrajnija, bolna ili manje teška, ali je sigurno da je ona već definitivno suspendovala realizaciju značajnih investicionih projekata, odložila ili usporila finalizaciju već započetih.

Projekat valorizacije Svetog Marka je nesumnjivo od ogromnog značaja za ukupan razvoj crnogorskog turizma. Na to ukazuje i činjenica da su veoma ambiciozno izrađena idejna rješenja, nacrt studije lokacije, planiran obim investicija od preko pola milijarde eura i očekivani neposredni i posredni finansijski efekti.

Veoma je značajno, naročito u ovoj fazi osmišljavanja, izrade i usvajanja projektnih rješenja, obezbjediti široku raspravu i stvoriti uslove da prije svega znanje, struka, tradicija i veliko iskustvo posebno Bokelja, daju puni doprinos u iznalaženju najboljih i optimalnih rješenja. Isto toliko je važno da nadležni opštinski i državni organi pokažu efikasnost i ekspeditivnost u rješavanju poslova administrativno pravnog karaktera kako bi se iskoristila nesumnjiva odlučnost investitora da u uslovima nastale recesije finansira izgradnju ovog projekta.

Sveti Marko je veoma zahtjevan projekat specifičan kao lokacija u odnosu na prostorno okruženje. Kao prostor i teren predstavlja malo brdo u moru, zagrljeno čempresima, maslinama i ostalim mediteranskim rastinjem. Kao gotovo netaknuti prirodni rezervat Sveti Marko je prava inspiracija i veliki izazov za različite struke, koje će na ovom projektu doći do izražaja u cilju izrade najboljih tehničkih rješenja.

Već ponuđeni idejni projekti, posebno ono koje je odabrano i koje predstavlja osnovu dalje projektne razrade ukazuje da je projektant ponudio optimalno, prirodno uklopljivo i izbalansirano rješenje, koje je najmanje moguće suprotstavljeno prirodnom ambijentu. Nepretjerana ukupna izgrađenost (nešto više od 1/3 ukupne površine ostrva), parcijalna disperzna gradnja, ograničena spratnost i gabariti objekata, dobro osmišljen razmještaj objekata posebno po njihovoj namjeni i komercijalnom karakteru poštujući, prije svega, prirodne uslove samog ostrva i okruženja dovoljna su garancija da je planer ispunio svoj zadatak, kao i ambicije samog investitora. Koncepcija razmještaja objekata za turizam i ostalih sadržaja obalne infrastrukture, koja pored ostalog obezbjeđuje komunikaciju sa spoljnim svijetom je riješena logično i racionalno i gotovo da je preslikana koncepcija koju je utemeljio Club Mediteranee, davne 1962. Godine. Južna strana ostrva (Krtoljska), kao kvalitetnija, razuđenija, sunčanija ostala je isključivo turistička, a sjeverna (tivatska) ekonomsko - turistička, kako smo to mi nekada zvali za vrijeme Cluba Mediterane.

Ponuđena studija lokacije, kao što je to i očekivano skrenula je pažnju struke i javnosti naročito u segmentu planskog definisanja dijel tunje nazvanog Palazzo. Ponuđeno riješenje na tom prostoru okvalifikovano je kod dijela javnosti kao drastična intervencija u prostoru, primjer degradacije aktuelne netaknute priordne obale, označavajući tunju kao prirodni dragulj, stanište i mrijestilište školjaka i riba i kao arheološko nalazište.

Znam i ja da je tunja nešto od svega toga , ali moram da kažem da je ovakva kvalifikacija pretjerana i da značaj tunje nije baš toliki kako dio javnosti to misli pa mi se samim tim nameće pitanje dobronamjernosti u cijeloj ovoj veoma ozbiljnoj priči. Neću da polemišem i osporavam mišljenje dijela javnosti jer svako konačno ima pravo na svoje mišljenje. Neću da banalizujem ovu priču jer smatram da bi trebao ozbiljno i odgovornije nego bilo ko drugi ponuditi svoje mišljenje posebno zbog mog 30-ogodišnjeg minulog rada na ostrvu.

Preuzimam odgovornost za lokaciju marine u lučici „Gabrio“ jer je to moja ideja još iz vremena Cluba Mediterane. Izgradnjom lukobrana na dijelu tunje od pontice na ostrvu eliminiše se uticaj bočnog vijetra (bure) koji je tu, inače, velikog inteziteta i umjerene učestalosti. Bura je i najveći krivac što je tunja tunja, a ne poluostrvo.

Druge faktore, uticaje i prirodne uslove za lokaciju marine na ovom prostoru neću komentarisati . O tunji namjeravam da kažem ono što zaista jeste, bez namjere da devalviram njen ekološko – biološki značaj. Tunja je prije svega zemljopisno i arheološki (geološki) prirodna plićina, preostala fudamenta od nekadašnjeg najvećeg poluostrva na ostrvu Sveti Marko, od pontice na ostrvu zapadno do svetionika. tunja je i „plutajuće“ poluostrvo, u periodu januara i februara,i velikih poseka kada je gotovon 2/3 njene dužine van mora. Na tunji ne žive posebne zaštićene vrste školjaka ili riba , kojih nema i na drugim mjestima oko ostrva i u cijelom bokokotorskom zalivu. Na žalost te vrste su sve malobrojnije zbog prekomjernog i nekontrolisanog izlova. Tunja je i tuga za sve brojnije nevješte nautičare, a mi sa ostrva smo najčešće njihovi spasioci.

Znam da to neće biti utješno za one koji ne misle kao ja i koji tunju toliko žale alii odlučan sam da taj mali dio podnesem kao žrtvu za novi budući Palazzo, ako je to jedina žrtva. Ako je i tačno predanje da se na mjestu tunje nalazio potonuli grad Bobovac, onda neka bude palazzo – Bobovac pa smo na taj način riješili taj kulturološki slučaj. A ako i nije tačna, neka ostane, dobra je, što bi rekao naš Tivćanin, legendarni Stijepo Bjelica.

Izgradnjom poluostrva na tunji na vještački način, vraćamo nešto što je priroda ostrvu oduzela i što dalje uzima, ali i stvaramo uslove da se Sveti Marko izgradnjom Palazza i ostalih planiranih sadržaja svrsta na listu najatraktivnijih i najelitnijih turističkih objekata na Mediteranu.

Dakle, Palazzo jeste radikalan zahvat ali ne treba biti ishitren i reći da je i drastičan. Neka prije svega stručnjaci svih profila kažu svoje mišljenje. Pejsažisti, građevinci, arhitekte, tehnolozi, ekolozi, turistički poslenici, pa na koncu i pravnici neka daju svoje mišljenje respektabilno i prihvatljivo. I zeleni u ovom slučaju moraju zrelo razmišljati.

U jednome se sigurno moramo složiti. Radikalnije je i drastičnije da pravimo vještačko ostrvo kao što drugi u svijetu rade da bi na njemu napravili super luksuzni hotel i tako bili u svjetskom turističkom trendu. Svjetska iskustva nas upućuju da su neke države nastale ovolike kolike danas jesu zahvatanjem od mora da bi se od njega zaštitile i da bi od tog zaštićenog bolje živjeli i hranili se.Ima i bokeljskih iskustva koja su pored toga i veoma dirljiva. Sjetimo se naših predaka, upornih i marljivih Peraštana koji su na podmorskoj hridi izgradili ostrvo, a na njemu svetilište po kojem je Boka prepoznatljiva svugdje u svijetu. Drugi neki graditelji i vijernici, ali sa istom željom i istim motivom izgradili su hram Gospe od milosti u blizini Svetog Marka, na otočiću koji je bio dva puta manji nego što su sadašnji gabariti izgrađenog i zaštićenog otoka. Mi treba samo da smo im zahvalni što su to uradili vješto , kamen po kamen, prirodno uklopljivo i za sva vremena. Kao takvi oni predstavljaju i dio svjetske kulturne baštine , a Crna Gora se svrstava u korpus evropskih zemalja rane civilizacije.

Zato sam pored ostalog, da i Palazzo može ako se već hoće, ali ne bilo kakvi palazzo i od bilo čega. Prije svega arhitektura i izbor materijala moraju biti strogo odabrani, autentični primorski i prirodni. To je ono na čemu bih nepopustljivo insistirao.

Najveći prirodni nedostatak Svetog Marka je nepostojanje kvalitetnih plaža, veoma uski obalni pojas, nečisto muljevito morsko dno, već na par metara od obale, u gotovo cijelom obalnom pojasu, necijelovitost i nepostojanost terena (geološka struktura laporac ili đer), rastresitost i erozivnost naročito pod uticajem vlage i mora. Udari mora su najjači i najčešći sa južne i zapadne strane koje su planom predviđene kao turističke. Na zapadnom dijelu ostrva koju zovemo debela glava, ima katastarskih parcela po starom austrougarskom predmjeru koje se dijelom nalaze u moru. U interesu očuvanja ostrva od nestajanja , a sa ciljem da se posebno na turističkoj strani obezbijedi kvalitetnija obalna i kupališna infrastruktura i čisto more potrebno je gotovo cijelom dužinom južne strane ostrvo imobilizirati, stabilizovati i zaštititi. To se može postići nasipanjem svih plićina nastalih od nestalih ponti pod uticajem mora, isključivo sa materijalom konzumnim za more , obezbijediti zaštitu izradom podzida od kamena i ispunom materijalom koji u završnom sloju mora biti isprani riječni šljunak, već viđen na jadranskim plažama. Ovo je svakako jedan od načina da se bar ublaži veliki deficit Svetoga Marka jer bez uređene i funkcionalne obale, plaža i čistog mora gotovo je nezamisliva kvalitetna funkcija objekta visokog standarda kakvi se planira na Svetom Marku.

Na kraju zaključujem, na Svetom Marku je neophodno obalu i neposredno podmorje sanirati i izgraditi i to je osnovno za sve ostale planirane zahvate. (Luongo mare u čitavom obalnom pojasu sa minimalnim narušavanjem privatnosti rezidencijalnih vila). I zato ne dalje ruke od Svetog Marka, nego zasučimo rukave.

Možda je ponuđenom studijom sve ovo predviđeno i planirano. Nisam se, na žalost, sa tim imao prilike upoznati pošto sam protiv svoje volje prije dva mjeseca preuzeo neke druge poslove koje ću uspješno uskoro okončati.

Zlatko Petković