Branko je priložio

Zaustavimo nepotrebno BETONIRANJE mora !

Sacuvajmo Tunju !

15. Januara 2009 povodom ovoga održan je u Tivtu prvi okrugli sto.

Jedna od diskusija u prilog zaštiti Tunje priložena je u pisanoj formi:

Postovana dame i gospodo,

Autori Studije lokacije, autori Strateske procjene, predstavnici Vlade, predstavnici investitora, gradjani Tivta I ostali prisutni.

Jos kao dijete kupanje na tunji (plicina izmedju otoka I svetionika) je za mene predstavljalo pravu radost. I kasnije tokom cijelog zivota, povremeno sam dolazio na to za mene posebno mjesto. Mnoge sate sam proveo plivajuci sa maskom u nadi da cu bas ja prvi ugledati nekakav skriveni trag, nekakvog potopljenog grada, nekakvog hrama ili barem broda. Ne znam dali su i moji tadasnji i sadasnji drugaru trazili izgubljeni grad, ali znam da nas je uvjek bila bar jedna prepuna barka I da smo svi uvjek iznova bili odusevljeni. Pretpostavljam da je kupanje na tunji i danasnjoj tivatskoj djeci, prvi pravi dozivljaj mora I njegovog bogatog zivota. Taj dozivljaj bogastva mora i neobicne mistike ne moze pruziti ni jedna druga plaza u tivatskom zalivu i usporediv je sa doživljajem na koralnim grebenima i sprudovima toplih mora.

Zato sam sa odusevljenjem sa Vladinog sajta preuzeo tekst "Strateška procjena uticaja na životnu sredinu za Državnu studiju lokacije ''Ostrvo Sveti Marko'' " prije svega da bi upotpunio svoje znaje o flori I fauni na ostrvu i okolnom podmorju. Nisam se tada nadao da cu doci u situaciju da napisem ovaj tekst, a evo zasto ga pisem.

Sto pise u tekstu o ribama:

"Značaj zaliva za ribarstvo

Bokokotorski zaliv je značajno ribolovno područje za ulov male plave ribe (srdele i brgljuna). (nisam znao da u zalivu postoji riba koju ja ne znam: BRGLJUN) Oko 95% ulova ovih vrsta u Crnoj Gori otpada na ovo područje. Osim ove dvije vrste, od komercijalnog interesa su još Boops boops (neobicno latinsko ime za obicnu bukvu), Sarda sarda (skombar ili skusa), barakuda –Sphyraena sphyarena i cipoli. (od ove barakude pa na dalje citao sam sa povisenom paznjom.) Cijeli zaliv je značajno hranilište i za mladj ovih vrsta riba. Tivatski zaliv u blizini Solila je začajno hranilište za mladj cipola."

To je apsolutno sve o ribama na skoro 100 strana teksta. A i to je tesko dovest u vezu sa otokom.

Citajuci dalje jako pazljivo i vracajuci se cesto na pocetak shvatio sam da ova dva dokumenta, posebno studija, vrlo povrsno (gotovo nikako) tretiraju zivi svijet na i oko otoka ukljucujuci tu i ljude.

U akvatorijumu otoka i na plicini, po tim dokumentima, nema spara, brancina, orada, labara, barbuna, sipa, liganja, obotnica… Nema skoljaka: pilingrina, musalja, kopita, uha svetog petra, zbogulja, palastura, marikalja, prpora… Nema algi, a posebno nema posejdonove trave koja je dom I hraniliste vecine morskih stvorenja.

Biljaka ima jer je autorima do ruka dosla studija “Analiza zelenila ostrva Sv. Marko, Tivat“ (2008) pa se iz nje obilno koriste detalji, i vidi se da je biljni fond bogat, ali interesantno da nije primjecena ni jedna ljekovita biljka. i masline se na cudan nacin tretiraju. Majka-hraniteljica maslina je postala dio makije: "makija prorasla maslinama" pise na vise mijesta. A zar nisu u stvari masline zarasle u makiju?

U tom bogatom biljnom svijetu nema ni jednog zivog stvora, ni gmizuceg ni leteceg. Tako nema kornjaca ni jezeva, ni blavora ni zelembaca. Nema slavuja, cukosa, cucke, popica, ronca, nema vodomara (sto ga Tivcani zovu cukubeno i za kojeg neki smatraju da je najljepsa ptica na svijetu i spremni su danima da cuce sakriveni pored obale da bi napravili dobar snimak ove brze i smijesne ptice).

U stvari ima ptica u jednoj recenici pred sami kraj procjene, koja glasi  "Značajno je, da se sječa šume i ostali radovi sa visokim nivoom buke ne sprovode tokom sezone gniježdenja ptica (od marta do jula)." Bas dirljivo.

U opisu sadasnjeg stanja Ljudi se pojavljuju na dva mjesta: kao nekontolisani posjetioci i kao uzrocnici nekontrolisanih deponija smeca. Nema nigdje kupaca, izletnika, nema ni one djece sto se kupaju na Tunji. Masline takodje niko ne skuplja. Niko ne riba niti vuce mreze. Niko ne skuplja pilingrine ni prpore. Jednom rijecju ostrvo je pusto i mjestani ga u sirokom luku zaobilaze osim sto povremeno neorganizovano dolaze da bi bace smece.

Arheoloskih nalaza ima i bice ih jos vise, slazu se i u studiji i u procjeni. Pri tome nije potrebno vrsiti nikakva preliminarna istrazivanja. Dovoljno je cekat da buldozderi na nesto naidju. Da li su naisli ili ne, kontrolisat ce pouzdana osoba zavoda za zastitu spomenika. Navodi se na vise mjesta da ono sto je do sada otkriveno, slucajno ili kroz sondazna iskopavanja, nije u zavodu registrovano kao kulturno-istorijski spomenik. U arheoloskom smislu, tvrdi se, gradjevinske aktivnosti su cak dobro dosle.

Ukratko problema nema. Nema problema ni sa crvenom knjigom (sto to bjese) ni sa kulturno-istorijskim spomenicima, ni sa obicajima I potrebama autohtonog stanovnistva.

Masline-majke-hraniteljice ce se, kao i ljepsi primjerci makije presadjivati sa jednog mjesta na drugo, stoji kao preporuka. Ako se u toku radova naidje na neku bas staru maslinu, preporuka je da se ispostuje.

Ipak ima jedan problem. Za autore dokumenata veliki i najveci problem, dobro dokumentovan, proucen, i na poseban nacin vrlo efikasno rijesen. To je PROBLEM EROZIJE, svekolike, a posebno morske.

"Zbog geološkog sastava ostrva kojeg sačinjavaju fliš i slični materiali u cjelini, postoji jaka erozija. Intenzitet erozije se ocjenjuje na 2 cm godinje. Smanjivanje ostrva je primjetno i na kartografskom materialu posljednjih stoljeća. Varijanta bez zahvata se mora odbaciti zbog zaštite ostrva pred erozijom."

Pri tome autori uocavaju da se i sama priroda sa tim bori i kazu:

"- Obavezno je zadržavanje i očuvanje prisutne vegetacije na istočnom rtu, kao i na oba zapadna rta, gdje je vegetacija pored dekorativne funkcije preuzela i ulogu "obaloutvrde" protiv erozije mora.

Ipak smatraju da to nije nikako dovoljno pa predlazu dodatne zahvate. To se radi na originalan nacin, vrlo temeljito i na sva vremena, Oko ostrva u moru pod morem na obali i sl, prave se razni zidovi zidici podzidi.. A na sjeverozapadnom djelu, koji je najvise ugrozen i gde cak, kako tvrde, postoji opanost da neko strada pod lavinom kamena, posebnim naporom nauke i struke, a od vrlo lijepog i kvalitetnog materijala napravit ce se veliko VJESTACKO POLUOSTRVO. I to bas veliko !

Sva prica o eroziji, je neozbiljna. To je u stvari jedan prirodan proces. Upravo tim procesom nastaju prirodne plaze.U tom procesu je izmedju ostalog nastaje i taj pjesak kojeg tamo ima, manje na plazama, a najvise upravo na Tunji, Zato je Tunja i najpogodnija za kupanje.

Zato Tunju kao izuzetan prirodni i kurturoloski fenomen, duboko usadjen u bice iskonskih Bokelja treba sacuvati.

I ovdje bi mogao biti kraj, ali osjecam potrebu da saopstim jos nesto. Moj odgovor na pitanje: Ako erozija nije tako veliki problem, cemu u stvaru onda sluzi tako veliko vjestacko poluostrvo?.

To je plod prvenstveno, savremene ekonomske struke I nauke pa zatim gradjevinske. Takvih strucnjaka nema medju autorima strateske procjene niti je njihov zadatak u ovom dokumentu da se bave ekonomskim problemima. Njihov zadatak je samo da podrze ili bar propuste predlozenu ideju.

Naime, poluostrvo rjesava vise pitanja, a polazni problem je ODLGANJE SUTA. Postojece objekte od cvrste gradnje, kao i temelje kucica, treba srusiti i sve to negdje deponovati. Iskop za temelje novih objekata takodje. I gdje sa svim tim ? Pa u more. FUNDAJ U MORE. Najlakse i najjeftinije. Naravno to nikakva studija ni strateska procjena uticaja na zivotnu sredinu nebi mogla odobriti. Ali zato je tu vjestacko poluostrvo. Sto je voda plica to se sa postojecim sutom dobija veca povrsina otete zemlje od mora. Zahvaljujuci Tunji tu se pojavio takav komad nove zemlje da se na njega mogla naseliti citava zajednica potrebnog radnog naroda. Pa se jos pojavila i marina kao sporedan proizvod.

To je princip nove ekonomske misli i savremenih investitora koji bi ja nazvao "DO KOSKE"

Samo jos jedna kratka napomena u vezi tih naseljenika novog pustog vjestackog betonskog poluostrva koje u glavi svog tvorca treba da konkurise u buducnosti ne samo Gospi od Milosti nego I Gospi od Skrpjela.

Oni (u stvari vecinom one) koji ce na toj uzarenoj betonskoj ploci provoditi vrijeme izmedju dvije smjene, u ovim dokumentima nazivaju se POSLUGA"

"Renta Ville: Prestižne luksuzne kuće koje se iznajmljuju turistima kao jedna

jedinica, sa kompletnim ugostiteljskim sadržajem i poslugom."

Objasnjava se sto su to "Renta Ville", u poslijednjem redu 9 stranice.

Nekad davno, dok smo razvijali VISOKI TURIZAM u hotelima je radio PERSONAL ili OSOBLJE, a potreba za novim ELITNIM turizmom valjda vuce i potrebu za novim vidom radne snage POSLUGOM.

Osjecam da moj ton pisanja postaje pomalo opor pa cu se zato sada zaustaviti na ovome i istovremeno se zbog toga izvinjavam uvazenim autorima.

Ovo je neko moje pocetno razmisljanje o ovoj problematici kao gradjanina Tivta i kao covjeka koji ne moze ostati indiferentan prema nasilju nad prirodom. Ono bi se ukratko moglo sazeti u par rijeci:

Zaustavimo nepotrebno BETONIRANJE mora !

Sacuvajmo Tunju !

Pozivam prisutne, posebno autore ove i buducih slicnih studija da podrze ove zahtjeve. Ako prekrizite vjestacku tvorevinu, niko vam ne moze zamjeriti. Svi pravni dokumenti, akti i smjernice osudjuju nepotrebne intervencije na obali.

Za moje drage Bokelje znam da nikad nisu ni mislili drugacije.

Dijelim vase uvjerenje da ce se jos mnoge i mnoge generacije, ne samo tivatske,djece kupati na Tunji.

Predstavnicima vlasti i investitoru predlazem da razmisle o tome dali je LOKRUM (ostrvo pored Dubrovnika) sa svojim sadrzajima u funkciji visokog turizma ili ne. Mozda bi i uvazena gospoda mogla naci nacin da i principom netaknute prirode ostvare neki "profit".? Mozda ne bas 2:1, i mozda ne bas sutra, ali…

S postovanjem

Nikolic N. Branko