Joško je odgovorio Zlatku

SVETI MARKO – TUNJA -

STRADIOTI

Zasucimo rukave, ali prethodno upotrebimo glavu

TUNJA KAO GREŠKA PRIRODE, PROIZVOD BUR(i)NOG NESTAŠLUKA ILI KAO BOŽJI DAR

Investitorski kapital ima jednostavan princip - investiraj što manje a prodaj što skuplje

Što više vila i stanova za prodaju to je investicija isplativija i što je omjer privatnih vila i stanova za prodaju u odnosu na hotelske kapacitete veći, investitoru više kajmaka. Hoteli su skupa investicija sa dugim vremenom amortizacije, a stanovi i privatne vile se mogu prodati sa ogromnom dobiti i prije nego što se postavi kamen temeljac. Odavno je to prepoznato i neke zemlje žale za onim što su nepovratno betonizacijom i apartmanizacijom upropastile (primjeri Španije, Francuske i Italije), neke se grčevito i sa dosta uspjeha bore da ne naprave istu grešku (primjer Hrvatske), a neke kao Crna Gora imaju dosta dobra opredjeljnja na papiru, u načelnim opredjeljenjima, strategijama pa čak i u planovima višeg reda, ali u praksi popuštaju pod pritiskom investitora i čine suprotno vlastitim opredjeljenjima. Slijedeći taj princip moguć je investicioni bum, graditeljski zamah i kratkoročna dobit, ali se dugoročno gubi prirodna i ekološka prednost Crne Gore i time potkopava orjentacija na visokokvalitetan turizam i održivi razvoj.

Problem je tim veći jer su resursi jako mali, a popravnog ispita nema.

Proglašavanje bure za najvećeg krivca zbog postojanje plićaka - grebena Tunja je smiješna prozivoljnost jer je, ne potcjenjujući buru, puno više prirodnih faktora zaslužno za ovakvo remek djelo prirode, koje bi kreacionistima moglo poslužiti kao divan primjer o vrhunskom stvaralaštvu.

Arogantna je tvrdnja da, ako na nekom lokalitetu ne žive posebno zaštićene vrste školjki ili riba koje ne postoje na drugim mjestima, lokacija nije posebno vrijedna.

Eminentni stručnjaci iz susjednih zemalja kažu da živi svijet Jadrana još uvijek nije dovoljno istražen i da predstavlja veliku tajnu posebno kada su u pitanju školjke, puževi i korali.

Izrađivači studije očito nisu imali nikakvih podataka o podvodnom živom svijetu Svetog Marka i Tunje, ali su mogli uložiti malo truda i pitati lokalno stanovništvo, ribare i ronioce. Mogli su staviti ronilačke maske ili uzeti posude sa staklom i barem pogledati taj divni podvodni svijet prije donošenja smrtne presude. Nije im trebalo poznavanje tehnika ronjenja pa čak ni plivanja - sve se to na Tunji može i u plićaku.

Možda bi se zainteresovali kako se zove ona visoka morska trava koja raste na Tunji pa bi u slijedećoj fazi možda saznali da je riječ o posedoniji koja, iako je ima u cijelom Mediteranu, je zaštićena u cijelom Mediteranu kao endemska mediteranska vrsta. U Hrvatskoj su u studiji razvoja nautičkog turizma na kartama označene sve njene pozicije i stroga je preporuka da se na time lokacijama ne samo ne grade marine već i da se ne dozvoljava sidrenje !!!

Hrvatska strategija razvoja nautičkog turizma proizašla iz studije bitno ograničava broj marina i vrlo pažljivo ih locira. Broj budućih marina u Hrvatskoj je srezan napola u odnosu na apetite. Uz ogromno iskustvo koje imaju zaključuju da velike servisne marine treba graditi u većim gradskim centrima i da svakako treba izbjegavati njihovo lociranje na prirodno atraktivnim lokacijama, i da lokacije za nove marine treba tražiti na inače devastiranim lokacijama. Ko ima imalo iskustva u nautičkom turizmu zna da su nautičarima najatraktivnije prirodne neizgrađene uvale i plaže i mala mjesta duž obale i po otocima. Nije za prave nautičare problem ako u lijepom primorskom mjestu nemaju vez pri obali, zato služe sidro i bajbot.

Novokomponovanim nautičarima kojima su plovila stvar prestiža su potrebne marine kao parkrališta, a strašno ih nerviraju podvodni grebeni i plićaci, pa bi ih sve trebalo betonirati i vidno označiti, a na one koji strše van vode bi valjda trebalo staviti odbojnike. Novokomponovanim i starokomponovanim investitorima marine su potrebne kako bi što bolje prodali privatne stanove, apartmane i vile u blizini. Inače su marine skupa investicija, ali ako se nađe pogodan plićak - i kao rješenje za višak zemlje i šuta – eto dobitne kombinacije.

Znači - za kvalitetan nautički turizam nam trebaju i prirodna obala i marine. Treba političke volje i mudrosti da se nađe prava ravnoteža, korištenje tuđih dobrih iskustava i izvlačenje pouka iz loših iskustava. Potrebno je da se naprave odgovarajuće studije i strategije razvoja nautičkog turizma. Dio toga se nalazi u Prostornom planu za područje posebne namjene za morsko dobro Crne Gore koji predviđa dvije velike servisne marine (Bar i Arsenal), osam standarnih marina, dvije specijalne, a od svega toga u tivatskom zalivu četri - Arsenal, Bonići, Kumbor i Kalimanj. Na Svetom Marku su predviđena 2 pristaništa. Više nego dosta i više nego jasno.

Valjda freško usvojen Plan morskog dobra od strane skupštine Crne Gore obavezuje izrađivača Državne studije lokacije da ga poštuje. A investiori mogu željeti bilo što da bi sa što većim faktorom i što brže oplodili svoj kapital. Zar nije apsurdno da predmet javne diskusije treba biti da li ćemo poštovati zakon i obavezujuće planove i strategije!?

Priča o vještačkom ostrvu Gospa od Škrpjela i i otoku Gospi od Milosti kao argument o prihvatljivosti izgradnje vještačkog ostrva – poluostrva je prije svega žalosna, a dobrim djelom je i bogohulna. Navedena svetilišta su podignuta u slavu i zahvalnost Bogorodici, dok bi vještačko ostrvo Pajaco bilo podignuto u slavu boga Novca. Sve da je plićina Tunja beživotna pustinja predlog izgradnje Pajaca koji bi pokvario vidik na Gospu od milosti bilo bi anticivilizacijski kulturološki zločin bez presedana, pa da je Pajaco od zlata!!!

Cijeneći predlog za naziv vještačkog ostrva Bobovac Palazzo, u slučaju realizacije predlažem bolji koji obuhvaća i sve stare nazive (Stradioti, Sv. Gabrijel tj. Sv Gavrilo). Za cijeli kompleks - kompleksan naziv:

SVETI MARKO TUNJA NASTRADIOTI

GRABIO BOB PAJACO

Ne sumnjam u dobre namjere bivšeg direktora Svetog Marka, ali neka pripazi da neko s njima ne poploča neke (po)grešne puteve.

Na kraju METROPOLOVOM uposleniku želim sve najbolje, da ne samo unučad već i praunučad vodi na kupanje na Tunju i Gabrio i uči ih moru...

Joško Luković

Jedan od autora i inicijatora peticije za spas Svetog Marka