Svečana gala

Ovdje piše:

P I L I N G R I N

Ispisano je zastavicama pomorskog kodeksa. Tako su se od davnina “sporazumjevali brodovi”.

Ne pitajte vaše prijatelje, oficire trgovačke mornarice, da li je to tačno. Malo ko od njih zna napemet značenje ovih šarenih zastavica. One im se nalaze u stelaži na komandnom mostu i pored svake piše njeno slovo. U slučaju nevolje, kada sva čuda tehnike i sredstva komunikacije otkažu, barba će se sjetit sto treba podić na jarbol i neko će izvršiti i tu naredbu.

Ali one imaju i svoju drugu namjenu i svi mi ih znamo upravo u toj ulozi. To je:

S V E Č A N A    G A L A

Iz “Arsenala” i “Bijele” mnogi, uglavnom nekompletni kompleti ovih zastavica, rasuli su se po mjesnim zajednicama, bućarskim klubovima, izviđačkim odredima, jedriličarskim društvima, turist-biroima i svuda gdje se nešto nekad slavi (ili se slavilo). Mada ih pomalo potiskuju, sijalice, lampice i trčeća svjetla, one se još uvjek povremeno viore na dzogovima, plivalištima, igralištima, rivama pa i pred crkvama.

Brodovi i stelaže na kojima su ležale, odavno su izrezani, a one nam i dalje poručuju svoje tajanstvene poruke, mada najčešće poređane bez smisla ipak uvjek se čita jedno:  

F E Š T A    J E !

Ovo su slova:

A ovo plamenci brojeva:

BranzzIN.entar.com

Dignuto visoko da “maše nogama”, a pod njim ludo, grinja !

Davno, prije skoro pola vijeka, na jednoj fešti u jednom malom mjestu na padinama Vrmca, na dzogu se tako zaviorila ovakva gala. Nova, velika, čista, sa broda koji je svoj vijek završio bez velike nevolje i bez velikih fešta.

Što je bilo napisano, niko nije znao. Zastavice i plamenci podignuti visoko, mahali su svijim nogicama na ljetnom maestralu.

Slana riba, domaći kruh i vino činjeli su da mukli zvuk udarca buće u buću u glavi odzvoni još nekoliko puta. Ponti su se pamtili i nije bilo semafora ni pravila “senjavanja” i “nema od šponde”.

A onda je došlo “ludo” pogledalo uvis, medju noge plamencima i kazalo riječi koje su ušle u legendu:

“Što će odje ove austrougarske zastave ?”

Onaj što je upravo bacao buću, koje su tada još bile od korena vresine, malo je žbaljao pa je prebačio dzog, pogodio u medju i buća se raspukla na dva dijela.

Tada je to bila jedina šteta, parija i turnir su završeni do kraja.

Kasnije se završila i postaustrougarska storija o staroj i novoj Jugoslaviji.

A to “malo ludo” je preživjelo i danas nam pod trčećim svjetlima zbori da mi “I ne slutimo kako je put u EU težak i trnovit i kako malo snaga ima i kako treba predvodnike debelo platit. I da bi najbolje bilo Tunju betonirat itd. itp. i sl. !”

Današnje buće su od bronze - “made in Italy”, ali sve jedno, kad pukne u među, razleti se bar na dva dijela.

Za vašu zabavu (i trećim oficirima palube za učenje) jedan korisni link:

Nautical flags - International Code Flags