Pobjedili smo ! Idemo dalje

Mala pobjeda za održivi

razvoj, Ali velika za

održivu nadu...

Kap mora pobjede

U moru betona poraza

Kap mala, ali srcu draga...

Sudeći po izjavi portparola Ministarstva uređenja prostora i zaštite životne sredine, napravljena je značajna korekcija u državnoj studiji lokacije za ostrvo Sveti Marko – odustalo se od izgradnje vještačkog ostrva Palazzo na plićini Tunja i od izgradnje marine na Svetom Marku. Značajan dobitak za očuvanje biodiverziteta, visokokvalitetni turizam, ekološku državu, održivi razvoj ... i sve ono pozitivno što implicira takva odluka.

Cijelo vrijeme nismo sumnjali da će, struka, jaki argumenti i ogroman broj građana u tom dijelu problematičnog plana odnijeti prevagu. Stvar je zapravo bila prilično jednostavna – odbačeno rješenje nije imalo niti jedno održivo uporište niti argument. Ne žalimo zbog ogromne energije uložene za rješavanje tako jednostavne dileme. Mnogi od nas su zbog Svetog Marka i Tunje zaronili malo u širu problematiku ovakvog načina rješavanja – planiranja – urbanizacije – devastacije crnogorskog primorja. Puno toga smo saznali, naučili i shvatili da su Tunja i Sveti Marko zapravo vrh ledenog (betonskog) brijega prema kojem je naš brod plovio punom brzinom. Vršak vrha se istopio, ali santa ostaje, kurs je isti, mada je brzina nešto manja zbog nedostatka goriva - novca i kupaca.

Težište naše akcije jeste bilo da se sačuva Tunja, ali sama peticija i njeni zahtjevi su širi - da se zaštiti područje definisano u peticiji (šire područje Tunje sa otokom Gospe od Milosti, pripadajućim akvatorijem i gravitirajućim dijelom Svetog Marka) i da se bitno smanji gradnja na Svetom Marku – minimalna gradnja, bez privatnih vila, što korespondira sa važećim GUP-om i aktuelnim nacrtom PUP-a za opštinu Tivat, pa čak i planom morskog dobra (koji na ostrvu predviđa samo turizam, a ne i rezidencijalno korišćenje – privatne vile).

Ne mogu se planovi vezani za plićinu Tunja posmatrati izdvojeno od ostrva , niti ukupni planovi za Sveti Marko van konteksta onoga što se planira u cijeloj tivatskoj opštini (Župa - Bonići, Luštica development, Porto Montenegro, Ostrvo cvijeća, Lepetane itd.), tj. u Boki, tj. na cijelom crnogorskom primorju, a što bi trebalo bitno kvalitetnije i održivije uravnotežiti.

Ono od čega investitori tj. ministarstvo ne odustaje jeste osnovni problem u cijelom slučaju Svetog Marka - planirane privatne vile na ostrvu koje čine osnovicu cijele biznis diveloperske ideje. (Iz toga je i proizilazila potreba da vlasnici – korisnici imaju svoja privatna plovila koja bi koristili po potrebi i imali siguran vez za njih na Svetom Marku!) To se praktično i priznaje u izjavi portparola koja kaže: „Rezidencijalna komponenta je od ključnog značaja za obezbjedjivanje finansijske rentabilnosti projekta i njegovog aktivnog života tokom godine, kao što je slučaj sa drugim destinacijama visokog turizma u svijetu“.

Parcelacija zemljišta i izgradnja tolikog broja privatnih vila koje nisu u sklopu hotela, na tako malom i po građi osjetljivom ostrvu, predstavlja zavalizaciju tog bokeškog dragocjenog dragulja.

Tvrdnja da je to slučaj i sa drugim destinacijama u svijetu nije tačna, barem ne sa svim destinacijama, svakako ne onim gdje se države trude da sačuvaju svoju obalu, primjenjuju Barselonsku konvenciju i ne žele da popuste divelopersko-građevinsko-mafijaškim lobijima i korupcionaško-profiterskim interesima da im uništavaju najdragocjenije resurse koji su upravo temelj kvalitetnog turizma i održivog razvoja.

Prije donošenja konačne odluke dobro bi bilo da donosioc odluke stvarno sagleda kako to rade drugi, kod kojih deklarativno nije kosmički udaljeno od praktičnog. Dovoljno je sagledati primjer Hrvatske gdje se sa neuporedivo većom brigom odnose prema svojoj obali i ostrvima – nema stanogradnje za tržište na ostrvima i obali, primjenjuju se elementi Barselonske konvencije, ne vrši se neodrživa urbanizacija obale, ne vrši se rasprodaja priobalnog zemljišta. Na nenaseljenim ostrvima nema nikave izgradnje! Nije u pitanju njihova nesposobnost, a naša sposobnost, već suprotno – njihova odgovornost prema najdragocjenijim prostornim resursima, za razliku od naše neodgovornosti.

U Budvi je u toku FREI - festival nekretnina. Kao udarne prezentacije su najavljeni inovirani projekat Svetog Marka i projekat Luštice. Da li će do učesnika i donosioca odluka doprijeti glas učesnika festivala, svjetski poznatog arhitekte Borisa Podrecce: – “Imate jedan nevjerovatan potencijal i taj koji misli da bi se primjer Dubaija (Majamija, Monaka – prim. a.) mogao sprovesti u Crnoj Gori, njega moramo poslati opet u školu, da nešto pametnije nauči...ovdje to bi bio urbicid! Ubiti prirodu je maltene kao ubiti čovjeka!“ („Milioni i džek potovi“, Branka Plamenac, Monitor 13.11.09.), ili će se nastaviti sa kreiranjem neodrživih mega FREIkenštajna na crnogorskoj obali i malobrojnim ostrvima, kao produkt nekih sasvim drugih „škola“.

Nazdravimo maloj pobjedi – spasu Tunje, u periodu kada, mada još uvijek nesigurno, izgleda da su odustali od njenog uništavanja, ali ne dozvolimo da nas time otupe i potkupe kako bi bezbolnije uništili puno toga ostalog.

Zbog svega navedenog – nastavljamo sa akcijom i elektronskom peticijom!

Inicijatori peticije za spas ostrva Sveti Marko i plićine Tunja