120 GODINA ARSENALA

I 2 GODINE PORTO MONTENEGRA

Foto: Plumber

Prije otprilike dvije godine, razgovarajući sa sa tadašnjim predstavnicima sindikata Arsenala, na tvrdnju sindikalaca da postoje i bolja rješenja za izgradnju marine, od čiste marine koju oni planiraju sa ukidanjem sinhrolifta i bilo kakvih tehničkih usluga, te da rješenje koje zastupa g. Munk upućuje na to da mu je osnovni cilj ekstra profit kroz stanogradnju, g. Korlet je odgovorio:

- „U ovom poslu g. Munku nije osnovni motiv zarada...“

- „Nego što?“ – prekinuli su ga sindikalci.

- „Ljubav prema Crnoj Gori.“ – odgovorio je g. Korlet, što je izazvalo smijeh svih prisutnih uključujući i članove njegovog tima.

Priče g. Korleta o marini na Svetom Marku, kao i o servisnoj marini pored Bonića su specijalni biseri, koji razotkrivaju smisao cijele strategije neizdrživog upropaštavanja naših, ne samo prirodnih, potencijala.

Da se ozbiljno namjerava praviti ekskluzivna marina za megajahte i mega bogataše Sveti Marko bi trebalo sačuvati da bi se ljudi imali đe poć ekskluzivno okupati u netaknutoj prirodi i eventualno im napraviti svjetski MEGA VIP restoran i MEGA VIP plažu u velikoj uvali, a ostalo ostaviti čisto prirodno sa pripadajućim morsko sportskim sadržajima i pristupom smrtnim ljudima.

Župu sa Bonićima bi se moglo napraviti ne kao novi Monako ili Dubai, već po turističkoj ekskluzivnosti kao Novi Sveti Stefan – a ne tamo praviti servisnu marinu uz pomoć šuta iz Arsenala!

Imao je g. Korlet i drugih bisera:

Veličajući do sada uloženih čitavih 50 mil. eura ( od čega, kada se odbije kupoprodajna cijena, socijalni program i ostali kupovni troškovi - ispada da je investirano samo 20 mil!), g. Korlet je nedavno za medije izjavio da za projekat Porto M. nema krize jer u njega investiraju ljudi kojima je 50 mil eura – sitnica. (logičan zaključak – oni su do sada u Arsenal investirali manje od pola sitnice, a Deripsaka je priznao da ima problema sa sićom).

U međuvremenu MACE firma koja za Adriatic Marinas organizuje i vodi poslove u Porto M. skinula je sa svoje internet prezentacije Porto M. kao jedan od projekata koji su u toku.

U slijedećem međuvremenu Deripsaka je istupio (Korlet tvrdi da nije – što je zapravo obmana jer se ne radi o Deripaskinom formalnom učešću, već o njegovom odustajanju od daljnjeg investiranja), FOUR SEASONS hotel se više ne pominje, do prije mjesec dana najavljivana izgradnja 22 apartmana u jugoistočnom dijelu Arsenala sa zavrsetkom u maju (!) je ocigledno otkazana (u maju ćemo, u junu ćemo, vidjet ćemo, jednom ćemo...iz Korletovih nanizanih izjava), i ostaje gola „marina“, goli vezovi Arsenalski, mula džabe dobijena i marsovska pustinja umjesto jednog od najvitalnijih proizvodnih pogona u CG, koji je i u najtežim vremenima izvozio znanje za čiste devize...

Vade se oni na građevinske dozvole i druge ometajuće faktore, ali ako laže koza ne laže rog – praktično ništa nije urađeno u Porto M. osim rušenja, pa ni to nije urađeno do kraja ni kako treba. Svečano otvoreno mulo 2 je loše našminkano mulo staro 100 godina, koje je trebalo služiti za marketing i abrumavanje stvarnih investitora - kupaca. Renoviranje stare pilane traje mjesecima i već duže je u zastoju. Brda ekološki problematčnog otrovnog grita su pokrivena novim zaštitnim folijama (znak da još dugo trebaju ostati na istom mjestu), stara jedrarska radiona je srušena, iako je po studiji lokacije trebala biti sačuvana, a Zavod za zaštitu spomenika kulture se uzalud protivio.

  Foto: NB

Prilično je nejasno što je Porto M. ponudio na skorašnjem sajmu turizma u Berlinu, malo jasnije je zbog čega je ponudio cijenu veza za 80 % nižu od svjetskih cijena za vezove u eltinim marinama, ali sasvim je jasna namjera Ministarstva turizma da kategoriše Porto M. kao elitnu marinu za jahte i megajahte a da prethodno nije usvojen – objavljen pravilnik o klasifikaciji - kategorizaciji...

Moglo je to sve bolje. Bilo je ozbiljnih predloga da se umjesto Arsenala napravi prava velika tehnička – servisna marina, što je uostalom i bilo zacrtano planom morskog dobra usvojenim 2007 god. na Skupštini CG.

(Ista skupština je usvojila i studiju o lokaciji za Porto M. kojom je bitno odstupljeno od uslova iz plana morskog dobra – otprilike kao da skupština usvoji ustav, pa onda zakon koji je u suprotnosti sa ustavom! Ali kome se žaliti – kadiji?)

Suma sumare diveloperi Porta M. nisu uspjeli naći investitore – tj. realne kupce na izmaku ere investicionostanograditeljskog buma u Crnoj Gori. Sad su stvari daleko teže jer je projekat ogromne zarade na novom gradu zatvorenih škura namjenjenom prije svega ruskom tržištu – propao. Korletov je domaći zadatak da opravdava i obećava, što mu u biti i nije težak zadatak jer ima posla sa ljudima kojima se sve loše i neispunjeno unazad može uspješno opravdati, a sve lijepo unaprijed može uspješno obećati.

Stvari su očite - Porto je zapeo već kod slova M. i trenutno je u komi, a da ne postane PORTO MORTO, trebalo bi da vrhovni carski konzilijum iskoristi investitorski vakum, malo se presabere i vidi - uoči – nadje – preispita - malo bolja i održivija rješenja – od kojih se neka odavno nude i neopravdano su bila zanemarena :

- pravljenje prave tehničko servisne marine sa zadržavanjem sinhrolifta i ev. malog doka, sa uključivanjem male brodogradnje i remonta brodova male tonaže uključujući refit jahti i mega jahti i malih i srednjih ribarskih, turističkih, vojnih brodova...

- odustajanje od masovne stambene izgradnje

- pravljenje najveće mediteranske marine sa suhim vezovima (suhi vez je najekonomičniji, najkvalitetniji i najisplativiji vez)

- projektovanje prostora i sadržaja za najveći nautički sajam na istočnom Mediteranu sa poslovnim prostorima i sadržajima za prodaju, servis i predstavništva svega što je u opticaju u nautičkom biznisu

- uklapanje turističkih i centralnih sadržaja na principima održivog razvoja

Cijeneći filantropiju i sponzorstva g. Manka, ne dozvolimo da nas korumpira sitnim poklonima koji su mali dio našega bogatstva koje mu je neko praktično poklonio.

120 godina mukotrpno stvaranog još uvijek nije sasvim uništeno – imamo ljude, znanje i prostor. Treba malo razumijevanja, truda i političke volje da bi se, ono što je sada propast, pretvorilo u novi održivi kvalitet – evropski, a naš.

Joško Luković

© otokstradioti