Što će nam Boka

dajte nam Majami

STAV NOVINARA

Piše: Siniša Luković

 

Premijer Milo Đukanović je presjekao sve dileme – mlađahni ministar turizma i zaštite životne sredine Predrag Nenezić naći će se i u novoj Vladi. Spokojno će, dakle, ministar zvani Maneken uz visoko podignutu obrvu i gestikulaciju prekopiranu od Šefa, moći da nastavi svoju misiju prekrajanja autentične bokeljske i turističke ponude Crnogorskog primorja uopšte, u blijede i nemaštovite kopije Abu Dabija, Dubaija, Monte Karla i Majamija....

Ministarstvo kojim Nenezić rukovodi duži niz godina, poodavno je već „mudro“ zaključilo da se naša originalna turistička ponuda ne može mjeriti sa konkurencijom, pa brže bolje, valja na ove prekrasne i netaknute predjele nakalemiti nešto neautentično, skaredno ili megalomansko, pred čime su zabezeknuti, negdje u dalekom svijetu, ostali činovnici naše drage Vlade na neko od svojih čestih službenih putovanja.

Namjera ruske kompanije „Metropol“ koju zdušno podržava Vlada da od netaknutog prirodnog bisera – ostrva Sveti Marko napravi raj za nekolicinu odabranih tajkuna koji će moći kupiti privatne vile i uživati u ostrvu na koji javnost ima ograničen (čitaj zabranjen) pristup, najnoviji je u nizu ovakvih poduhvata koje je blagoslovio naš ministar turizma.

„Važan trenutak za crnogorsku turističku privredu, posebno u dijelu Boke Kotorske bio je dolazak finansijski potentnog vlasnika i vlasnika u potpunosti posvećenog razvoju Svetog Marka kao elitnog turističkog resort mjesta. Siguran sam da smo sa ruskom kompanijom „Metropol“ dobili dobrog strateškog partnera“, prokomentarisao je nedavno u Budvi Nenezić plan Rusa da bukvalno unište Sveti Marko pretjeranom gradnjom i betonizacijom obale, te nasipanjem čak 12 hektara mora, najviše preko plićine Tunja.

Takvi zahvati koje naš ministar turizma smatra odličnim, imaju jednu „malu“, ali i za Vladu očigledno zanemarljivu manu - potpuno su, naime, u suprotnosti sa Prostornim planom Crne Gore, Prostornim planom posebne namjene zone morskog dobra, Prostornim i urbanističkim planovima Opštine Tivat, Master planom razvoja turizma, planovima razvoja nautičkog turizma i slično, a o nekim „beznačajnim“ međunarodnim dokumentima poput Barselonske konvencije, da i ne razmišljamo. Sve to, međutim, pada u vodu pred novcem investitora i potrebom nekih za istim....

Samo nekoliko mjeseci ranije, u jeku kampanje za gradonačelničke izbore u Tivtu, ministar turizma je pričao sasvim drugačiju priču:

"Gradnja na ostrvu mora biti usaglašena sa Prostornim planom Morskog dobra, DUP-om Tivta, kao i sa Master planom koji predviđaju obaveznost komercijalnog turističkog poslovanja objekata na ostrvu, visoki kvalitet i uklapanje u prirodni ambijent. Kupac ostrva, bez obzira što ulazi u kupoprodajni aranžman sa Srbijom, moraće da se povinuje crnogorskim uslovima, da ostrvo ne može biti privatna rezidencija, već da kupac mora da izgradi hotelski kompleks. Nismo za to da se prave privatne rezidencije i tako dalje na nečemu što bi bilo i što se planira kao nasipanje Tunje. Ako bi toga nasipanja bilo, onda može doći u obzir samo jedan mali zahvat na kome bi bili komercijalni objekti i gdje bi možda bilo nekoliko vezova, ali svakako ne neka nova marina za mega- jahte", poručio je tada ministar „izgarajući od ljubavi“ za svojim Tivtom.

Što se u međuvremenu promijenilo najbolje zna on i još neki likovi iz Tivta koji su danas najglasnije apologete namjera Rusa da unište najatraktivniji dio Tivatskog zaliva, iako su ti pojedinci kao kandidati na gradonačelničkim izborima 2004, govorili nešto sasvim drugo i pozivali na održivi razvoj i očuvanje ekologije.

Tobožnji Tivćanin Nenezić sada, podržavajući gradnju vještačkog poluostrva „Palazzo“ preko plićine Tunja i „vila u Majami stilu“ na njemu, pokazuje kontinentalnu svijest prema Boki i moru dostojnu promišljanja žitelja sela Bijela kraj Šavnika iz kojeg ministar turizma vodi porijeklo, ali onih Bijeljana koji su živjeli prije najmanje par vjekova i koji more nisu vidjeli nikad.

Ministar o tivatskoj turističkoj ponudi brine samo kada je u pitanju rad nekih otvorenih šankova u Krtolima i apartmana u Bonićima, kao i urbanista koji tivatsku obalu planiraju po Nenezićevom davnašnjem principu – gdje god nađeš zgodno mjesto ti hotel (apartmane, turističko naselje, marinu...) posadi, (jer investitor je blagorodan, pa će da nagradi).

Vrhunac cinizma možemo očekivati uskoro – umjesto „besmislenog i građevinski potpuno neefikasnog“ tradicionalnog događaja „Fašinada“ iz Perasta, Nenezić i njegovo ministarstvo u sklopu „prilagođavanja naše ponude kreatnjima na tržištu“, uvešće novu sličnu manifestaciju – „Betonadu“. Umjesto starih ribarskih barki koje u „Fašinadi“ u povorci idu do otoka Gospe od Škrpjela i bacanjem kamenja u more uščvršćuju temelje tog u slavu Boga podignutog svetilišta, u „Betonadi“ će konvoj međusobno povezanih mega-jahti i tajkunskih glisera u slavu Boga Novca, do plićine Tunja ispratiti brod sa mikserima betona, da se učvrste temelji „Palazza“ i vila u Majami stilu. Umjesto uhu tajkuna neprijemčivih starih narodnih pjesama- bugarštica, koje tokom „Fašinade“ pjevaju Peraštani i Bokelji, učesnici „Betonade“ sa razglasa svojih mega-jahti procesiju morem do Tunje pratiće tradicionalnim ruskim melodijama „Kazačok“ i „Poljuška, polje“. Umjesto sveštenika koji to radi pred Perastom, ovdje će zajedno „činodejstvovati“ ministar Nenezić i njegovi „strateški partneri iz „Metropola“ posvećeni razvoju Svetog Marka“.

 

„Domoroci“ – Bokelji, sve će to samo tužno gledati sa strane jer, zaboga, plebs nema što da traži u ekskluzivnom resortu patricija.

O tempora, o mores!

"Vijesti" 11.06.2009.