i
Pečurke okolo Rupcova
slave
SVJETSKI DAN ŽIVOTNE SREDINE
Dok rijetki turisti na polupraznim plažama, zaziru od ulaska u toplo ali prljavo more i svojim rukama skupljaju tudje opuške oko peškira, zvaničnici na sve strane sade masline !
Svesni činjenice da su male šanse da se sadnice posađene u ovo doba godine prime, ne propuštaju priliku da pokažu svoju "brigu" za ekologiju. Tim simboličnim činom na jasan način pokazuju da nemaju blage veze o ekologiji i da im je jedini cilj lična promocija. Pritisnuti zahtjevima iz svijeta, prvenstveno UNESCOa i raznih organa EU, pred novinarima i kamerama izigravaju ekozaluđenike i drže prigodne traktate, a onda nazad u klimatizovani kabinet i crnim mastilom na bijelom papiru potpisuju smrtne presude cijelim maslinjacima koji su davno primili i stotinama godina daju plod.
Pojedini vlasnici maslinjaka i ranije i danas, pritisnuti nemaštinom i "višim" interesima naizgled lako se odriču blaga koje su im preci ostavili.
Najlakše je prodat maslinjak: nema kamenja ni mnogo drače. Generacije i generacije su se trudile da surovi pejzaž pripitome. Svakome investitoru je lako tu zamisliti kućicu sa sretnim turistima i takvu sliku prodat drugome. Medjutim, kada sebična finansiska računica pokaže da je "optimalno" izgraditi elitni hotel sa neznam koliko zvjezdica, sa maslinjakom je gotovo.
Tada na scenu stupaju "eko planeri" koji predlažu “preseljenje” maslina i tiho izvođenje grubih radova da se ne otjeraju ptice iz gnijezda.
Tako i jedan od najvećih tivatskih maslinjaka – školj Stradioti, čeka svoju, u nacrtu već potpisanu, smrtnu presudu.
Školj Stradioti, masline i ćempresi___________________Foto:NB
Ostalo je zapisano da su se oko njega, par stotina godina nazad, Tivćani i Krtoljani danima tukli po moru veslima iz baraka. Sutra, čukun-čukun unuke ovih vrijednih i "ratobornih" maslinara što su maslinjake posadili, a djecu onih što su "teška srca" mslinjake definitivno prodali, očekuje neko od mjesta baštovana u dvorištu neke od preko dvije stotine vikendica predviđenih projektom za nepoznatog kupca.
Sadašnji vlasnik ostrva i ne zna što je to maslina. On ima više poštovanja za neku smreku u altajskim planinama nego za svih 4000 korena maslina na Svetom Marku. Više mu znači jedan vrganj nađen pored svog rodnog sibirskog gradića Rupcova, nego svi pilingrini, posejdonija i sva riba što se mrijesti na Tunji.
Ali tu su naši hrabri borci za ekologiju sa Kankarašom i Nenezićem na čelu da mu objasne neke stvari. Haha. Kuku
A tu su i "svjesni" poslanici skupštine Crne Gore
Branzzin
Inspiracija:
dodjose tuljani na tunju. cijeli se svijet izvrnuo naopako. a ona stara- maslina je kao mati, kad god joj dodjes, nahranit će te, i ta je izgubila smisao. druge su pinjate, druge užance, od boke nam samo ime osta. usta nam se začepila, pilingrini zatvorili, pjesma zamrla, a dvotaktni motor i drvenu barku najbolje da darujemo za neki od ovih uvoznih muzeja, čuvara naše kulture... mogli smo prodavati maslinu, more i zrak, a ne ih darovati "sjajnim" investitorima da nas jadne nerazvijene razvijaju.
OdgovoriIzbrišisjajan post, da ti se oči zacakle i opere te nostalgija. i da ti dodje sve ove nase bitne i pametne kao prometeje poslagati. dok još imamo hridi...