Naš hacker provalio tajkune!

Nismo ni sumnjali! Naš poznati hacker Grrozni uspio je probiti vrlo sofisticirani i komplikovani sistem kompjuterske zaštite udruženja svjetskih tajkuna i mafijaša

„Hanibal jebeš portas“ d.o.o.

( d.o.o. njima znači: doleti, ogradi, opljačkaj). U cjelosti prenosimo provaljene zaključke sa njihove zadnje sjednice:

1. Mi, poslovni ljudi, željni širenja napretka u svijetu, djelovat ćemo samostalno, ali pomagat ćemo jedni druge u kriznim situacijama, npr. ako oni jadni, obespravljeni građani ili uobražene i prepotentne a nemoćne nevladine organizacije i eko-institucije budu kao muhe zunzare-brculje dosadno ometale naše investicije. Ne može pas koji laje zaustaviti karavan koji prolazi, ali, brate, našim oguglanim ušima smeta i taj lavež! I tu se moramo pomagati dodavanjem jedni drugima sprejeve protiv muha i kosti za pse.
2. Bogatiji smo od svih tih jadnih novostvorenih država u tranziciji. To moramo uvijek imati na umu kad pregovaramo s tim bijednicima.
3. Naše najjače oružje nije lijepa riječ i razumijevanje. Tu smo slabi i sirovi. Ni u pametnim argumentacijama nismo baš jaki. Naše najjače oružje nam je novac i MITO! Ponovit ćemo: MITO!
4. Koji predsjednik ili premijer ne bi primio npr. 500.000 EUR u cashu pa da za uzvrat nešto mrdne malim prstom? Ili urbanist 100.000 EUR? A sitniji podanici i glavoklimci 50.000 EUR? A taj novac za nas je mačji kašalj. Piš u moru. Bakšiš konobaru.
5. Morska obala je naša meta, target. Jesmo li ikad vidjeli neku budalu da se sunča na stjenovitom vrhu neke planine u augustu i kupa u kanistru vode koji je ponio sa sobom? MORE je ono gdje trebamo navaliti! MORE je budućnost! A obale je malo! Uska je i kratka! Tu moramo navaliti s našim novcem!
6. Domorocima sa obale, mještanima, papcima, država je odavno raznim štosevima oduzela more, centralizacijom, a dala im je mogućnost da sa svojih 300 EUR dohotka mjesečno kupe smrdljivi mandrać na Azurnoj obali koji ne mogu kupiti. A nama je njihova država dala mogućnost da kupimo njihovo bistro more, plaže sa okruglim oblucima, nepatvorenu prirodu. ISKORISTIMO TO POD HITNO! A MI IMAMO ŠTO ONI NEMAJU - NOVAC!
7. Ako nešto kupimo što je definisano urbanističkim planom - onda bi zacrtano morali i graditi. Šipak! Pročitajte ponovo tačku 3. Lova burgija đe burgija neće. Promijenit će oni namjenu! Uz mito će i od isplanirane crkve isplanirati bordel ako se dobro podmaže!
8. Ako nešto kupimo što nije definisano urbanističkim planom – puna šaka brade! Urbanisti će plesati kako mi budemo svirali, i kazačok i tango (tango ne jer mi baš ne znamo taj ples) ali onaj opa-cupa- juha, pa onaj hop-hop drm drm i druge. Tu moramo obratiti pažnju na one muhe zunzare – brculje, dosadne ko proliv, što kane nešto kao ekološki zaštititi. I na one NVO što mašu muhomlatima radi efekta a muhe ne žele ni vidjeti.
9. Kupovanje obale je jedino ono đe treba investirati. A oni naivci misle da ćemo pod pojmom „unos stranog kapitala“ graditi neke fabrike u nekim njihovim vukojebinama bogu iza leđa, koje bi propale za dva mjeseca.
10. Da zaključimo: Političari i urbanisti i ostali klimoglavci su, dakle, zaključili smo, naši ljudi. Domoroci, koji su oduvijek imali svoje obale, sada se ponašaju ko muhe zunzare - brculje. Kako nam ne bi smetali u našem zanosu planiranja svijetle nam EUR-budućnosti – treba im zamazati oči da će napredak donijeti u njihov kraj ljubavi željne a novcem obdarene turiste i ljubavi željne a mesom obdarene turistkinje. Zapošljavanje kao normalno. Bučne diskače kao normalno. I novac od poreza kao normalno koji nikad neće vidjeti jer je i normalno da ga ne vide.
11. I još jedan zaključak: Ništa za nas ovo nije novo. Jer i lovu koju smo do sada stekli - stekli smo na istim ili sličnim principima, sa željom da svijet bude „bogatiji“, a naravno i mi, kao dio tog glupavog svijeta!