Zora u Tripovićima
Autobus puzi, tek su Lepetane.
Ni blizu nisu Tripovići.
A ja žurim, moram stići
prije sunca nad Vrmcem što plane.
Noćima sam sanjao te zore:
Prve zrake Obosnik zapale
pa Lušticu i uvale male.
Poput srebra tad zablista more.
Autobus mili. Tek Opatovo za nama!
Zakasnit ću u Tripoviće
kada sunce budi ptiće
po smokvama i maslinama.
U snovima mi ista slika:
Livade sjaje biserima...
Svaka biljka zorom miris ima,
mrča, murva, čempres, lovorika...
Autobus staje mi kod mosta.
Do Tripovića ima pet minuta.
Stižem!! Da se divim po sto puta
i znam da neće mi biti dosta!
Anton-Adam Staničić
Nema komentara:
Objavi komentar
Peticiju možete potpisati popunjavanjem elektronskog formulara preko linka sa naslovne strane: "Potpisivanje peticije"